Smeđi medvjed (Ursus arctos) je najveća kopnena zvijer u Hrvatskoj. Ovaj smeđi div izaziva i strahopoštovanje i divljenje gdje god dođe. Iako je drugdje u Europi uvelike istrijebljen, naša mu je zemlja još dom.
Čak 1000 medvjeda živi na otprilike petini Hrvatske, na oko 12 500 km2, a zalaze i u dodatnih gotovo 3000 km2. Areal ove vrste podudara se dobrim dijelom s arealom vuka, ali medvjed ne dolazi toliko u ravnijem području Dalmacije, već se drži uglavnom planina. Najviše ga ima u Gorskom kotaru i Velebitu. Zna se doduše spustiti do Hrvatskog primorja, čak i preplivati do Krka. Medvjedu treba kvalitetno stanište na kojem će naći i hranu i mir te mjesto za razmnožavanje. Najviše mu odgovaraju listopadne šume koje proizvode krupno sjeme (bukvica, kesten, žir), ali mu trebaju i zeljaste biljke u proljeće te šumski plodovi (maline, kupine, borovnice) tijekom ljeta.
Nije teško prepoznati medvjeda smeđe boje s njegovih više od dva metra dužine od njuške do repa te 150 kilograma težine. Visina mu je ramena kada hoda četveronoške između 100 i 120 cm, ali se može propeti na stražnje noge i dosegnuti gotovo četiri metra. Snažne leđne grbe, ali kratkih nogu, medvjed djeluje nezgrapno, no može itekako brzo potrčati, i do 50 km/h. Na masivnoj glavi s malim ušima i očima ističe se dugačka njuška. Očnjaci i derači jasno pokazuju da je medvjed zvijer. Ipak, medvjed je uglavnom biljojed, a to se vidi i po ravnim kutnjacima kojima drobi sjemenke i ostale dijelove biljaka.
PRATITE NAS NA FACEBOOKU I INSTAGRAMU!
U proljeće i ljeto pase travu, zeljaste biljke i plodove, a ujesen traži plodove bukve i hrasta bogate masnoćama i proteinima. Jede i životinje, uglavnom ličinke beskralježnjaka poput mrava i osa. Katkad lovi mladunče jelena ili srne jer rijetko može uhvatiti odrasli plijen. Ubija udarcem vrlo snažne šape i potom ugrizom u vrat ili rame. Nažalost, nekad napada i domaće životinje, a medvjedovo se djelo prepoznaje po polomljenom vratu, lubanji i kralježnici te širini između očnjaka. Često se pogosti plijenom risa, katkad i vuka, te strvinama. Koristi se i dugačkim pandžama kojima ubija i kida plijen, ali i kopa zemlju, panjeve i mravinjake.
Važno je da prije zime osigura zalihe sala, zbog energije i toplinske izolacije. Tada može udvostručiti svoju težinu. Medvjed spava zimski san, ali se može probuditi. Brlog gradi u pukotini stijena ili na tlu između korijenja velikih stabala, obložen suhim lišćem, travom i grančicama. Ulaz je često iznenađujuće uzak za tako veliku životinju. U toploj sezoni radi ležajeve za odmor, često na obronku iza drveća i grmlja.
Medvjedi su samotnjaci i nisu teritorijalne životinje, ali se jedinke različitih spolova izbjegavaju. Svoju prisutnost oglašavaju ogrebotinama na stablu te mirisima. Životni je prostor mužjaka veći i na njemu može biti nekoliko ženki. Mužjaci i ženke susreću se jedino za parenja potkraj proljeća i ostaju zajedno od nekoliko dana do tjedana.
Oplođeno jajašce, međutim, ostaje u maternici i tek se zimi počinje razvijati u plod. Ženka se koti u brlogu usred zimskog sna i najčešće na svijet donosi dva mladunca koje hrani mlijekom sve do kasnog proljeća ili čak ljeta. Mladunci ostaju s majkom dvije godine i za to ih vrijeme ona priprema za samostalan život. Vrlo ih agresivno brani, a u to je doba ženka opasna i nasrće na svaku možebitnu opasnost. Kad odrastu, mladunci mužjaci udaljavaju se, a mlade ženke mogu ostati u blizini područja na kojem su okoćene.
O autoru
