Priroda Hrvatske

UJEZERENE RIJEKE

Mnoge krške rijeke više liče na duguljasto jezero nego na rijeku. Sedrene barijere sa slapovima pregradile su tok i tako je usporile. Nastaju mčvarno uvjeti u hladnim krškim vodama.

 

Slično se desilo na Plitvičkim jezerima gdje se jedno za drugim niže 16 velikih jezera i mnogo malih. Mrežnica u osnovi nije ništa drukčija od Plitvičkih jezera, jedino su slapovi udaljeni i do nekoliko stotina metara i dakako nisu tako visoki. Mrežnica zbog barijera više podsjeća na spore nizinske rijeke poput Save ili Dunava negoli na jednu kršku rijeku usred kanjona.

Gdje god ima slapova i sedrenih barijera, rijeka je pregrađena, usporena, ujezerena. Zato neke naše krške rijeke imaju dva lica: jedno divlje i jedno iznenađujuće pitomo. Tipične ujezerene dijelove imaju i Korana, Krupa, Zrmanja, Krka, pa čak i planinska Una usred svog gigantskog kanjona ima dijelove gdje raftingaši moraju dobro stisnuti vesla da bi došli do još jednog slapa koji podiže adrenalin. Skradinski buk je zaustavio tok Krke i stvorio veliko Visovačko jezero. Neke rijeke poput Mrežnice ili Slunjčice gotovo da i nemaju brzake, ako ne računamo sam izvorišni dio. Kod drugih nalazimo i brzake i ujezerene dijelove, primjerice, na Zrmanji i Cetini.

Najbolje je ovakvo ujezerenu rijeku istražiti plivanjem i ronjenjem. Vodene struje gotovo i nema te se čovjek doista osjeća kao da je u jezeru. No, za razliku od panonskih voda i močvara, voda je ovdje bistra i hladna. Valja plivati polako, nastojeći ne poremetiti savršenu tišinu što okružuje čovjeka. Treba se prepustiti mirnoći rijeke i plutati na površini, stopiti se s njom. Kao komad drveta plutati na površini, postati nijemi promatrač života.

Polagano plivajući stiže se do malog otočića na širokom zavoju rijeke. Otočić je gusto obrastao, kao da je negdje iz tropa, s korijenjem koje se posvuda širi i uranja u vodu u borbi za životni prostor. Na jednom od njih sunča se mala barska kornjača. Jedva je primjetna zbog tamnog oklopa sa žutim mrljama koji se savršeno uklapaju u okoliš, a samo joj se crvenkaste oči sjaje na suncu. Na nogama ima plivajuće kožice, jer život joj je vezan uz vodu, najviše uz stajaćice i spore tekućice, osim za vrijeme parenja kad polaže jaja u tlo. Pličine obasjane sunčevom svjetlošću, dobra su podloga za razvoj vodenog bilja koje ovdje potpuno prekriva dno rijeke.

Nagli pokret odaje plivača i kornjača uz pljusak iščezava u zelenoj dubini. Ova životinja obitava u čistim i očuvanim vodama, ali samo u onima koje sporo teku. Ona je samo jedan od grabežljivaca u hranidbenom lancu na čijem početku su alge i vodena vegetacija, naravno, na onim dijelovima koje obasjava sunčeva svjetlost. Na nekim mjestima buja prava podvodna džungla biljaka. Krocanj, vošćika i vodeni žabnjak neke su od njih.

Baš kao i u kopnenim šumama i travnjacima, te biljke pružaju dom i skrovište mnogim životinjama. Dominiraju beskralješnjaci dna. Neki od njih se hrane tim algama, neki su grabežljivci poput vretenca, a ostali se zadovoljavaju mrtvim ostacima drugih živih bića.

Dok je podvodni svijet dostupan samo roniocima, obala i plići dijelovi mnogo su dostupniji. Rijeku mjestimice gusto obrasta trska. Drugdje se čini da tanki i visoki šiljevi rastu ravno iz vode, no obično je tik ispod površine stara i potopljena sedrena barijera. U nešto dubljoj vodi ulazi se u pravo plutajuće polje okruglih listova. Ti su lokvanji dugačkom i vrlo čvrstom stabljikom usidreni u mekom, muljevitom dnu. Početkom ljeta, iznad svojih plovećih okruglih listova otvaraju se žuti cvjetovi lokvanja.

Osim ljepote, ove tipično močvarne biljke idealna su platforma za užurbani ples vretenaca, još jedne vrste tipično močvarnih kukaca. Ti leteći kukci s dva para velikih krila su u jeku parenja i ne obaziru se mnogo na promatrače. Po nekoliko parova sleti na žute lokvanje, ženke u čvrstom zagrljaju mužjaka. Ostatak eskadrile zuji tiho nad površinom vode ili već polaže jaja koja će se zatim razvijati na dnu. Ličinke će postati stanovnici riječnog dna i opet, iduće godine, vinut će se u zrak zatvarajući ciklus. U pličini se polagano provlači vodena zmija ribarica; slična je bjelouški, ali je smeđe boje i još više vezana uz vodu. Može dobro i dugo roniti dok hvata plijen, uglavnom sitne ribe, žabe i ličinke. Na njih vreba i siva čaplja, nepomično i strpljivo čekajući na mjestu. Riba u ovim mirnim uvjetima ima u obilju. Drlje u Krki znaju činiti velika jata koja se provlače uz sedru i trsku.,Tu su i endemi, baš kao u Zrmanji i Krupi na primjer.

Tek tada čovjeku padne pogled na kamene litice kanjona i sjeti se da je na Zrmanji, Krupi ili nekoj drugoj krškoj rijeci gdje je voda stvorila nestvarnu močvaru punu života tamo gdje bi očekivao brzu rječicu.

Ovakva staništa imaju veliku važnost i za zdravlje ljudi jer biljke upijaju organsko zagađenje i na taj način pročišćavaju vrijednu vodu koja služi za piće.