Become a Patron!
Priroda Hrvatske

ŠUME

Šume prekrivaju značajnu površinu Hrvatske. One su u usporedbi s ostalim europskim šumama u iznimno prirodnom stanju, što zahvaljujemo i stoljetnoj tradiciji održivog gospodarenja.

 

Da nema čovjeka, šume bi u Hrvatskoj rasle posvuda, osim močvara, rijeka, jezera i drugih vodenih površina, strmih i golih stijena te najviših planinskih rudina s travnjacima. Uvjeti su povoljni – ima dovoljno topline, vlage, jedino je na najvišim planinskim vrhovima vrlo hladno, s previše snijega i vjetra, a na istoku je količina padalina manja, pa su najprije vladali stepski travnjaci (no danas su ondje samo oranice).

Kontinentalne šume

Najniže šume nizinskog pojasa uz rijeke pod utjecajem su plavljenja i erozije rijeka. To su poplavne šume vrbe, topole, crne johe i poljskog jasena. Rastu najviše uz naše velike rijeke. Podnose dugotrajne poplave, a nekoliko mjeseci mogu biti u vodi dubokoj nekoliko metara. Vrbe i topole najviše rastu na riječnim obalama, pa su najizloženije eroziji i poplavama. To su vrste mekog drveća koje brzo raste i lako se oporavlja, a nalazimo ih uz Dunav i Dravu.

Šume crne johe i poljskog jasena nešto su podalje od rijeka, također pod utjecajem poplava, ali i visokih podzemnih voda. Nalazimo ih najviše kod Đurđevca i u Lonjskom polju uz Savu. Iako manje, hrast lužnjak također je pod utjecajem poplavnih i podzemnih voda. Raste iznad ritskih šuma. Njegove šume prostiru se uz Savu, Dravu, Odru i Kupu, u velikim kompleksima kao što su spačvanski, pokupski, česmanski, lipovljanski, šuma Žutica, Repaš, našičke, donjomiholjačke i slatinske šume. Međutim, od nekad neprekinutih nizinskih šuma između Drave i Save ostali su samo dijelovi, a ostatak je čovjek pretvorio u obradivu zemlju.

Na povišenom tlu, gdje poplava više nema, a podzemne vode su niže, vlada hrast kitnjak. Raste na brežuljcima do visine od 350 metara. To je područje s mnogo naselja, polja, vinograda, voćnjaka na Medvednici, Ivanščici, Kalniku, u slavonskomu gorju, ali i južnije od Karlovca. Uz hrast kitnjak rastu običan grab i pitomi kesten, breza, javor klen, a prizemni sloj vrlo je bogat. Na osunčanim toplim padinama prevladava još jedan hrast – medunac. Na najvišim dijelovima (od 350 do 700 m) Panonske Hrvatske prevlast preuzima bukva, koja lakše podnosi hladnoću na većoj visini. To su šume vrlo bogate mnogim vrstama biljaka, iako neke rastu na kiselom tlu, pa ima manje biljaka. Bukove šume su i prijelaz prema gorskim šumama.

Gorske šume

Kako se penjemo u Gorski kotar i ostala planinska područja, najčešće prvo ulazimo u debelu sjenu dinarske bukove šume. Šumsko je prizemlje ove zajednice najbogatije od svih naših šuma. S rastom nadmorske visine, bukvi se pridružuju vitke krošnje jele. Ova dinarska bukovo-jelova šuma najrašireniji je tip šume u gorskom području. Poznate su njezine prašume – Čorkova uvala, Devčića tavani, Plješivička uvala, Klepina duliba … Također, mjestimice možemo ući u čistu šumu smreke, koju nalazimo samo na ekstremnim staništima, poput strmih stijena. Kako se dalje penjemo iznad 1200 metara, jela se gubi te rastu subalpske bukove šume. Vegetacijska je sezona kratka, pa su stabla niža, čvorastih grana okrenutih u smjeru puhanja vjetra, a debla su povijena od težine snijega.

Padine visokih dinarskih planina okrenutih moru, ali i udaljenije krške planine u zaleđu mora toplije su, pa se javljaju termofilne zajednice. Na najvišim padinama prvo dolazi primorska šuma bukve, granična šumska zajednica između Mediterana i kontinenta. Ispod tog pojasa već je pravi Mediteran, njegov najviši pojas zvan epimediteran. Čine ga šume crnoga graba i hrasta medunca. Raste na visini do 300 metara u sjevernojadranskom i do 600 metara u južnojadranskom dijelu. Toplije je, ima mnogo vlage, a prevladavaju listopadne vrste. Kako se još spuštamo prema moru, ulazimo u suši i topliji submediteran, gdje prevladavaju bijeli grab i hrast medunac (na jugu ga smjenjuje hrast dub), a već ima dosta vazdazelenih vrsta. Te šume rastu u primorskom zaleđu, a riječnim dolinama, kamo prodire topli zrak, ove šume mogu ulaziti dublje u kopno.

Mediteranske šume

Obalni vegetacijski pojas obuhvaća veći dio jadranskih otoka, srednju i južnu Dalmaciju te usko priobalno područje Hrvatskog primorja. Eumediteranska zona obuhvaća nešto vlažniji i umjereno topliji središnji dio Hrvatskog primorja. Čine ga šume hrasta crnike, a nalazimo i crni jasen, koji južno od Splita počinje nestajati. Raste na uskom obalnom pojasu Hrvatskog primorja od južne i jugozapadne obale Istre, preko Lošinja, južnih dijelova Cresa, Raba, Paga i kopnom od Zadra do Prevlake te na većini južnojadranskih otoka.

Zbog stoljetnog utjecaja čovjeka, očuvano je vrlo malo šuma hrasta crnike. Stenomediteranska vegetacijska zona obuhvaća najsuši i najtopliji dio obale − najveći dio jadranskih otoka južno od Kornata, a na kopnu područje južnije od Splita. To su šume alepskog bora. Ova vrsta često se koristi za pošumljavanje ogoljelih površina, ali i iz estetskih razloga, pa je proširen i na sjeverni Jadran. Na najvišim vrhovima jadranskih otoka rastu šume s crnim grabom, crnim borom i hrastom crnikom te čine hemimediteran.