Lokve

Lokva Diviška na Krku

Lokve su male vodene površine u inače bezvodnom kršu, razasute posvuda po jadranskoj obali i otocima. Ti su bazeni često jedini izvori vode u širem području i stoga od velike važnosti i za čovjeka i za prirodu.

Teško je ne diviti se lokvi Diviški u surovom krškom dijelu Krka pored Baške, usred labirinta suhozida. Stočari održavaju upravo takve lokve i kao vodu za piće njihovu blagu, ali uz „gusterne“, i samim ljudima na otocima i u Dalmatinskoj zagori u suhim ljetnim mjesecima. U doba kad nije bilo vodovoda svaka je kap bila dragocjena.

Lokve mogu po postanku biti prirodne, vezane uz neki izvor slatke vode, i umjetne, u kojima se skuplja kišnica. Za razliku od bunara, voda je otvorena, odnosno dostupna svima te relativno plitka. Nastala je najčešće na glinovitom zemljištu, koje zadržava vodu, no ima je i na zidanom. Marljivi su seljaci obzidali svoje vodeno blago, najčešće u kružni bazen promjera i do tridesetak metara. Danas, razvojem vodoopskrbe, ali i smanjivanjem stočarstva, lokve zarastaju ili nestaju. Zanimljivo je da su one davno bile izvori komaraca, pa čak i malarije.

Nestanak tih dragocjenih vodenih staništa ne pogađa samo kultivirani krajolik nego i prirodu i živa bića. Ovakva stajaća, često zamočvarena voda jedini je dom vodenih organizama poput kukaca i ostalih beskralježnjaka, vodozemaca, gmazova i biljaka. Mnoge druge životinje dolaze na lokve loviti ili napojiti se.

O autoru
Goran Šafarek
Goran Šafarek
Goran Šafarek je fotograf, snimatelj, biolog, autor i avanturist. Sudjelovao je u brojnim stručnim i znanstvenim projektima u Hrvatskoj i svijetu, objavio je više od stotinu članaka u popularno-znanstvenim časopisima poput National Geographica i Meridijana, snimio nekoliko dokumentarnih filmova te objavio nekoliko knjiga.
Više o autoru...