Morske špilje
Špilje ne nalazimo samo u kopnenom prostoru, nego i u krškom podmorju. Zasad je poznato više od dvije stotine morskih špilja i jama, no ta brojka sigurno nije i konačna jer se otkrivaju nove.
Morske špilje Jadranskog mora dio su infralitorala, odnosno morskog dna koje je cijelo vrijeme pod morem. Ostali dijelovi infralitorala su kamenito dno, piješčano dno, šljunčan dno, detritusno dno, koraligen, itd.
Kako ih uglavnom stvara slatka voda, većina ih je nastala tijekom ledenog doba, kad je razina mora bila niža nego danas. Često izolirane kopnene špilje središte su endemizma, no more je povezalo morske špilje i omelo izolacijske evolucijske procese kojima nastaju nove vrste. Svejedno, tmina je odredila da morske špilje nasele specifični organizmi, pa su i ta staništa vrlo zanimljiva. Ronioci moraju upaliti svjetiljke jer svjetlost ne dopire unutra, osim u ulaznim dijelovima. Zbog toga nema više ni algi ni stvaranja organske tvari, tj. hrane, već se stanari špilja moraju zadovoljiti onime što dolazi izvana. Slabe struje dodatno smanjuju produktivnost biomase.
Zato je more ovdje vrlo bistro. To je, međutim, dovoljno filtratorima mora, poput spužvi i mnogo četinaša. Česti su i žarnjaci, mahovnjaci, planktonski račići, a od riba glavoč leopard i jarkocrveni matulčić.
Neke pak od morskih špilja uz kopno ili otoke mogu biti pod stalnim ili povremenim utjecajem slatke vode. Nazivamo ih anhihaline špilje i jame. Morska voda je teža od boćate pa dublje dijelove takvih špilja (ispod prva dva do tri metra dubine) naseljavaju životne zajednice morskih špilja.
O autoru
