Krška polja
Krška polja jedan su od najznačajnijih prirodnih fenomena našeg krša i važan su dio krajolika. Često se na površii pojavljuju rijeke ponornice.
Polja u kršu specifičan su dio krškog krajolika, no za razliku od većine surovoga krškog reljefa, polja su začuđujuće ravna ili blago udubljena, okružena brdima ili planinama. Umjesto čvrstog skeletnog tla, odnosno kamenjara, površinu polja u kršu često prekrivaju meka zemlja i humus. Poznati lički krumpir raste upravo na ovim poljima. Plodna zemlja nastala je tisućljetnim ispiranjima s okolnih brda kišom, bujicama kiše i otopljenog snijega ili ih je donijela rijeka.
Na oblikovanje ovakve zaravni znatan je utjecaj imala i tektonika, pa su polja u kršu uglavnom dna većih tektonskih potolina. Polja su često dugačka i nekoliko desetaka kilometara, a u pravilu su znatno uža. Najveća polja u kršu Hrvatske su Gacko, Ličko, Krbavsko, Kninsko, Kosovo, Petrovo, Imotsko, Sinjsko, Vrgoračko … Često se usred polja poput malih otočića uzdižu usamljena uzvišenja – humovi, zaostali neotopljeni dijelovi krškog reljefa.
PRATITE NAS NA FACEBOOKU I INSTAGRAMU!
Krška su polja usko povezana s vodom. Krševite planine oko njih apsorbiraju goleme količine oborina koje se potom kroz propusnu stijenu cijede u podzemlje. I tako, sve dok ne naiđu na nepropusnu stijenu gdje voda ponovno izbija na površinu, obično u jednom kraju polja u obliku jednog ili više raštrkanih izvora. Iz njih često teku rijeke, jer taloženjem lapora i gline nastaje nepropusna podloga, pa se održavaju na površini. U drugom, nižem kraju polja rijeke naiđu na propusnu kršku stijenu, pa voda ponovno ponire i nastavlja svoj put kroz krško podzemlje. Nazivamo ih stoga ponornicama.
Neke od naših najpoznatijih ponornica su Lika, Gacka, Dobra, Lička Jasenica, Zagorska Mrežnica, Dretulja, Pazinčica, Lokvarka, Ličanka, Ričica, Vrnjika … Za razliku od ostalih krških rijeka koje većim dijelom toka protječu dubokim vapnenačkim kanjonima i riječnim dolinama koje im određuju smjer, ponornice protječu blago nagnutim poljima, pa poput nizinskih rijeka slobodno vijugaju poljima, erodirajući obale i stvarajući meandre, poput rijeke Like u Lipovu polju.
Voda koja ponire ondje ne nestaje nego dalje teče ispod površine. Neke rječice odlaze u more, druge se vraćaju na površinu. Većina vode u krškom podzemlju Like otječe prema moru podzemnim putem kroz Velebit i ostale priobalne planine, odakle u obliku priobalnih izvora i vrulja izvire u more. Vrulje su stalni ili povremeni potopljeni krški izvori.
Osim što otječe u podzemlje, voda često u proljeće plavi, kada podzemni prostori ne mogu pohraniti svu količinu. Neke ponornice toliko su izdašne u kišnom dijelu godine da gotovo posve potope polja kojima protječu. S time su povezane i estavele, otvori na površini koji su povremeno vrela, a povremeno ponori, ovisno o razini podzemne vode. Općenito, polja u kršu složeni su hidrološki sustavi, gdje se povremeni i stalni izvori javljaju u gornjem najvišem dijelu polja, estavele su najčešće u srednjem dijelu, a ponori na rubnim, najnižim dijelovima polja.
S vremenom, voda se povlači s površine, a ostaju biološki vrijedna vlažna staništa i močvarni dijelovi toka obrasli prostranim i teško prohodnim tršćacima, šašicima ili cretovima. Ove manje, nestalne rječicekoje samo dio godine teku na površini zanimljive su još i više zbog dvojnog načina života riba. Tijekom suhih mjeseci odlaze u podzemlje, ali malo se zna o njihovu životu u to doba godine. Vrste koje naseljavaju takva staništa imaju posebne prilagodbe koje im omogućuju dulje preživljavanje u podzemlju, pa tako mogu izdržati dulje vrijeme gladovanja i podnose nisku koncentraciju kisika. Vrlo se malo zna o njihovoj biologiji za boravka u podzemlju.
Hidrologija mnogih polja poremećena je regulacijama i izgradnjom brana, čime se mijenjaju uvjeti plavljenja i vodnog režima, često nagore. To ima velike negativne posljedice na ekološke sustave, jer krška su polja samo dio složene hidrologije koja uključuje i površinu i podzemlje i atmosferu. Očito je da su ponornice samo nadzemni dijelovi složenog, zamršenog i često nepredvidivog sustava kretanja vode u kršu.
O autoru
