Jezerski izvori
Jezerski ili limnokreni izvori su obilježje mnogih naših krških rijeka. Voda iz podzemlja nadire preko uskog sifona te na površini stvara jezerce iz kojeg voda polako istječe.
Izvori ili vrela rijeka važan su dio hidrološke mreže Hrvatske. U krškom području posebno su impresivni jezerski izvori. Djeluju kao mirna jezerca najčešće u gustoj sjeni planinskih šuma, no voda koja žustro istječe iz tog jezera odaje da je ovdje ipak riječ o životno važnom izvoru. I boja izvora usred krša djeluje gotovo nestvarno, kao da je preslikana iz bajke. Rezultat te zadivljujuće bistrine vode izuzetna je tirkizna boja koja dolazi od bjeline pijeska ili stijena, na kojima se reflektira i nebo i okolna šuma.
To su uzlazni izvori, vrela na kojima voda unatoč gravitaciji izvire iz utrobe zemlje. Dubine tih vrela često su tolika da ih je teško pojmiti; na nekim vrelima govorimo o više od 200 metara dubine. Ti su izvori nepravilne „jame“ ispunjene vodom koja neprekidno dotječe. Ovakve izvore nazivamo izvorima vokliškog tipa, a ime su dobili prema izvoru Fontaine-de-Vaucluseu u Francuskoj. Takvi uzlazni izvori često nastaju na mjestima rasjednih ploha na kojima je podzemna voda pod hidrostatskim tlakom koji ju tjera na površinu.
U Hrvatskoj je najdublje vrelo Une, smješteno podno zelene planine Čemernice i brda Lisine. Stazica krivuda kroz gustu sjenu šume i vodi do vrela Une, sve dok val svježine od ledene vode ne zapuhne osjetila. U tihome, tirkiznom zelenilu svojeg vrela, dubljeg od 200 metara, izvire Una. To je potvrdio i talijanski speleoronilac Luigi Casati 2007. godine uronom od 205 metara u dubinu izvora. Nedaleko od glavnog izvora još su dva Unina vrela, Velika i Mala Neteka, koja doprinose njezinoj izdašnosti, a cijela je okolica bogata manjim vrelima i rječicama koje pronalaze put do velike rijeke.
Izvor Kupe također je jako krško vrelo koje se napaja s planinskog područja na kojem padne najviše kiše (i snijega) u Hrvatskoj, pa vode minimalno istječe bar 1100 l/s, dok je maksimalne količine teško izmjeriti, odnosno tada nastaje prava bujica iz zapjenjenoga grotla. Vrelo Kupe smješteno je ispod stotinu metara visokih vertikalnih stijena, podno sela Razloge, u Nacionalnom parku Risnjak. Na površini izvora tirkizne boje, okruženog vapnenačkim klisurama i bujnom goranskom šumom, zrcali se drveće i tračak neba. Kupa izlazi iz jezerca i već u prvim brzacima žustro hita prema svojoj dolini. Izvor je vezan na rasjedni kontakt između dobro propusnih vapnenaca jurske starosti na sjeveroistočnim padinama Risnjaka, slabo propusnih trijaskih dolomita i nepropusnih paleozojskih škriljavaca. Voda izvire iz dva vertikalna kanala, od kojih je jedan izmjerene dubine 156 metara, ali nova će istraživanja svakako “produbiti” i znanje o pravim dimenzijama ovog vrela.
Vrelo Kupe
Vjerojatno je najpoznatije Glavaševo (Milaševo) vrelo, jedno od vrela Cetine. Do iznimno raskošnog ambijenta i gotovo nevjerojatnog tirkiza i bistrine ovoga vodenog oka u ogoljelom kršu podno moćne Dinare lako je doći. Za razliku od mnogih naših rijeka, Cetina nije sakrila svoje vrelo u tamu dubokog kanjona ili unutar kakve skrovite pećine. Tek će se najhrabriji pokušati okupati u ledenoj vodi vrela Cetine i pritom imati pogled u njezinu razjapljenu utrobu koja nestaje u tmini. Dosad su ronioci istražili do 150 metara dubine, no nova će istraživanja zasigurno i ovdje dati nove brojke. Vrelo Cetine danas ima status hidrogeološkog spomenika prirode „Vrela rijeke Cetine“. Osim Glavaševa, u blizini je niz krških vrela, od kojih su tri glavna: Veliko vrilo, Vukovića vrilo i Batića vrilo, formiranih uz rub Paškog polja, podno, u krajoliku dominantne, Dinare gdje se skuplja voda s planina. U neposrednoj blizini Glavaševa vrela nalazi se pravoslavni hram Vaznesenja Gospodnjeg, a tek nešto dalje velebni kameni ostaci hrvatske crkve Svetog Spasa iz 9. stoljeća.
Kamačnik, kratak, ali spektakularan pritok Dobre kod Vrbovskog, također izvire iz 118 metara dubine, iako sam izvor nije toliko dojmljiv kao ostatak rijeke. Slunjčica je tek nešto duža, ali jednako lijepa rječica koja zajedno s Koranom tvori spektakularne Rastoke. Njezino je vrelo okruženo bujnim stablima, a izvanrednu ljepotu krasi još i tamnozelena-tirkizna boja. Dubina Iz njega žustro istječe Slunjčica, a snagu vode iskorištavali su ljudi od davnina, sagradivši mlinicu gotovo uza sam izvor. Danas su njezini ostaci žrtva šikare i nemara.
Izvor Sinjac smješten je u zaselku Jezeru, južno od sela Plaškog. Nedavnom ekspedicijom Društva za istraživanje i snimanje krških fenomena „Dinaridi” dosegnuta je dubina od 197 metara, što također ne mora biti i krajnja dubina. No problem u istraživanju stvara velika zamućenost vode. Prema legendi, u ovaj su izvor upala dva vola koja su vukla zaprežna drvena kola i na njima drva. Zanimljivo je da su speleoronioci doista našli kola.
Krnjeza, čiji tok ne premašuje duljinu od jednog kilometra, izvire ispod obronaka Crnopca ‒ najjužnijeg dijela Velebita − a izvor joj je sakriven duboko u dnu izrazito krševitoga, gotovo 300 metara dubokog kanjona kojim protječe do ušća u Krupu. Izvor se nalazi u prostranoj pećini podno Krnješke glave (408 m). Ovuda, neposredno nad klisurom u kojoj je pećina-izvor, prolazi cesta prema selu Krupi s koje se može vidjeti gotovo cijeli tok doista impresivne rijeke. Izvor Krnjeze snažno je povezan sa svojim zaleđem: čim na Velebitu padnu obilne kiše, razina vode u pećini brzo se podigne. U ljetno je doba prvih tristotinjak metara korita rijeke suho, pa ga gusto obrastaju smokve. Voda Krnjeze, koja dolazi iz dubokog podzemlja u koje su ronioci zaronili do dubine od 106 metara, ledena je i bistra.
Prije petnaestak godina u Hrvatskoj nije bio poznat ni jedan otkriveni izvor dublji od 100 metara. Sada ih ima već nekoliko dubljih od 100 i jedan dublji od 200 metara, zahvaljujući trudu brojnih speleoronilaca i znanstvenika.
O autoru
