Otkrijte istarsku pustinju Piski kod Šterne – jedinstven laporski krajolik oblikovan erozijom, savršen za fotografiju, šetnje i geološko istraživanje.
Na brežuljkastoj visoravni gornje Bujštine, nedaleko od slikovitog Grožnjana, smjestila se neobična prirodna pojava poznata kao Piski ili Istarska pustinja. Iako svojim imenom priziva slike beskrajnih pješčanih dina Sahare, riječ je o posve drukčijem fenomenu – valovitim, svijetlim laporskim brežuljcima koje je oblikovala snaga vode, vjetra i vremena.
Geografski položaj i pristup
Piski se nalaze pokraj sela Šterna, na sjeverozapadu Istre, svega nekoliko kilometara od granice sa Slovenijom. S vidikovaca oko Šterne pruža se panoramski pogled na ovaj svijetli “otok” u zelenom krajoliku. Do lokacije se dolazi jednostavno – iz sela vodi označena pješačka staza koja kreće kod crkve sv. Mihovila, a laganom šetnjom za manje od deset minuta stiže se do ruba “pustinje”.
Geološko podrijetlo i oblikovanje
Podloga Piska sastoji se od lapora – mekane, finozrnate sedimentne stijene koja nastaje taloženjem čestica gline, karbonata i kvarca u plitkim, mirnim morem prekrivenim bazenima. Ovo područje pripada istarskom flišnom pojasu, geološkoj formaciji nastaloj tijekom eocena, prije otprilike 40 milijuna godina.
Lapor je podložan eroziji – kiša i površinski tokovi lagano ispiru sitne čestice, stvarajući brazde, jaruge i valovite padine. Vremenom se formira krajobraz nalik na minijaturne pustinjske dine, iako ovdje nema pijeska. Slične formacije, poznate pod nazivom calanchi, javljaju se i u talijanskoj Emiliji-Romagni, no u Istri je Piski jedinstven po veličini i kontrastu s okolnim zelenilom.
Klimatski i okolišni uvjeti
Zbog slabe zadržanosti vlage u laporu, vegetacija se teško razvija – preživljavaju tek rijetke trave i pionirske biljke otporne na sušu. Ljeti se tlo užari i poprima gotovo bijelu nijansu, dok zimi kontrast stvaraju tamnije, vlažne površine i brazde ispunjene vodom. Upravo ta promjena izgleda kroz godišnja doba čini Piski vizualno privlačnim u svako doba godine.
Prirodni fenomen i fotografski raj
Iako mali po površini (procjenjuje se na oko 12–15 hektara), Piski su izuzetno fotogenični. Iz zraka izgledaju poput komada pustinje izrezanog i položenog usred istarskih brežuljaka. Zbog jasnih linija erozijskih brazdi, mjesto je popularno među fotografima, osobito u zlatnom satu kada svjetlo naglašava reljef.
Turistički doživljaj
Za posjetitelje, Piski nude kratku, ali upečatljivu avanturu:
- Pješačenje – lagana šetnja po stazama koje vijugaju oko i po samim laporskim padinama.
- Fotografija i snimanje dronom – idealno za pejzažne i geološke motive.
- Edukacija – odlično mjesto za školske izlete i terensku nastavu iz geografije i geologije.
Posjet je najbolje planirati ujutro ili kasno popodne kako bi sunce bacalo duge sjene po brežuljcima, a temperature bile ugodnije.
Očuvanje i budućnost
Iako Piski nisu formalno zaštićeni kao prirodni spomenik, riječ je o osjetljivom geomorfološkom lokalitetu. Hodanje izvan postojećih staza može ubrzati eroziju, stoga se preporučuje kretanje označenim putovima. Edukacija posjetitelja i uključivanje ovog fenomena u turističke rute sjeverozapadne Istre ključni su za njegovo očuvanje.
Kako uklopiti posjet?
Piski su savršena dopuna obilasku Grožnjana, poznatog “grada umjetnika”, ili vožnji kroz vinske ceste sjeverozapadne Istre. Mogu se posjetiti i na jednodnevnom izletu iz Poreča, Umaga ili Novigrada.
Zaključak
Istarska pustinja Piski mali je, ali fascinantan primjer snage prirodnih procesa i raznolikosti istarskog krajobraza. Spaja znanstvenu vrijednost geološkog fenomena i atraktivnost turističke destinacije – idealno mjesto za one koji žele u Istri otkriti nešto drukčije, izvan uobičajenih ruta.
O autoru
