Krpelji su opasni nametnici koji prenose bolesti poput borelioze i meningoencefalitisa. Saznaj gdje se nalaze, kako izgledaju simptomi ugriza i kako se zaštititi u prirodi.
Krpelji su sitni, gotovo neprimjetni nametnici, ali njihova sposobnost prijenosa bolesti čini ih ozbiljnom prijetnjom ljudskom i životinjskom zdravlju. Hrvatska, sa svojom raznolikom klimom i bogatstvom prirodnih staništa, idealno je tlo za njihov razvoj. Zbog blagih zima i sve dužih toplih sezona, krpelji su aktivni gotovo cijelu godinu – najintenzivnije od ranog proljeća pa sve do kasne jeseni.
Proučite koje su još opasne životinje u Hrvatskoj
Kako izgleda krpelj?
Krpelji su sitni, ali čvrsto građeni člankonošci iz reda grinja (Acari), a njihova veličina ovisi o stadiju razvoja i tome jesu li se nahranili krvlju. Prije hranjenja, odrasli krpelj najčešće ima dužinu između 2 i 4 milimetra, dok se nakon hranjenja može povećati i do deset puta, postajući tamnocrven, sivkast ili gotovo crn, s vidljivim zadebljanjem tijela.
Tijelo krpelja sastoji se od dvije cjeline:
- Prednji dio (gnathosoma) nosi usta i specijalizirani usni aparat koji mu omogućuje da probije kožu domaćina i sisa krv.
- Stražnji dio (idiosoma) obuhvaća ostatak tijela i noge. Odrasli krpelji imaju osam nogu, dok larve imaju samo šest.
Boja krpelja može varirati – najčešće su smeđe, tamnocrvene, crne ili žućkaste nijanse, a neki imaju i karakteristične šare ili tamne štitove na leđima. Tijelo im je spljošteno i ovalnog oblika, što im omogućuje da se lakše provuku kroz dlaku, travu ili tkaninu.
Zanimljivo je da krpelji nemaju oči, ali to ih ne sprječava da savršeno “osjete” svoju metu. U tome im pomaže Hallerov organ – specijalizirani osjetilni organ na prednjim nogama kojim detektiraju toplinu, mirise, vlagu i ugljični dioksid koje izdišemo. Tako znaju da je domaćin blizu – i spremni su za napad.
U ranim stadijima (larva i nimfa), krpelji su toliko sitni da se teško uočavaju golim okom, što ih čini još opasnijima – jer mogu proći nezapaženo dok već prenose potencijalno opasne patogene.
Gdje se skrivaju?
Krpelji vole vlažna, sjenovita područja obrasla niskim raslinjem i travom. Najčešće ih nalazimo u šumama, uz rubove šuma, na livadama, u parkovima, uz potoke i rijeke, pa čak i u neuređenim dvorištima i okućnicama. Ne skaču i ne lete – već strpljivo čekaju na vrhovima biljaka, ispruženi i spremni da se zakače za prolaznog domaćina.
Najčešće vrste krpelja u Hrvatskoj
- Ixodes ricinus – obični šumski krpelj, najraširenija vrsta u Hrvatskoj, osobito u kontinentalnim i gorskim predjelima. Najčešći je prijenosnik lajmske bolesti i virusnog krpeljnog meningoencefalitisa.
- Rhipicephalus sanguineus – smeđi pseći krpelj, češći u toplijim područjima Dalmacije, voli naseljena mjesta i često ulazi u domove. Najopasniji je za pse, ali može napasti i ljude.
- Dermacentor reticulatus – nalazimo ga u vlažnim, nizinskim staništima kontinentalne Hrvatske. Prenosi bolesti kao što su babezioza i tularemija.
Kako se krpelji hrane i razvijaju?
Krpelji su obligatorni ektoparaziti, što znači da za preživljavanje i razvoj trebaju krv svog domaćina. Njihov životni ciklus prolazi kroz četiri faze: jaje, larva (samo 6 nogu), nimfa (8 nogu) i odrasla jedinka. Nakon svakog stadija, moraju se nahraniti krvlju kako bi prešli u sljedeću fazu razvoja.
Odrasli krpelji mogu preživjeti mjesecima pa čak i godinama bez hrane, no kad osjete toplinu, vibracije ili ugljični dioksid – znak blizine živog bića – aktiviraju se i traže mjesto uboda. Ubod krpelja obično ne boli jer slina sadrži anestetike i antikoagulanse, čime parazit neprimjetno siše krv i potencijalno prenosi bolesti.
Bolesti koje prenose
U Hrvatskoj su krpelji poznati prijenosnici nekoliko ozbiljnih bolesti. Najraširenija je lajmska borelioza, bakterijska infekcija koju uzrokuje Borrelia burgdorferi. Prvi znak bolesti često je karakterističan osip u obliku koncentričnih krugova koji se šire s mjesta uboda. Ako se na vrijeme ne liječi antibioticima, borelioza može uzrokovati oštećenja živčanog sustava, zglobova i srca.
Druga ozbiljna bolest je krpeljni meningoencefalitis (TBE) – virusna infekcija središnjeg živčanog sustava koja može imati teške neurološke posljedice, osobito kod starijih osoba. Protiv TBE-a postoji cjepivo koje se preporučuje osobama koje borave ili rade u prirodi.
Osim njih, krpelji mogu prenijeti i ehrlichiozu, anaplazmozu, tularemiju te babeziozu, osobito opasnu za pse. Neke od ovih bolesti pogađaju i ljude, iako rjeđe, ali se često ne prepoznaju odmah jer simptomi mogu nalikovati gripi: povišena temperatura, umor, bolovi u mišićima i zglobovima.
Kako se zaštititi?
Prevencija uboda krpelja jednostavnija je nego liječenje bolesti koje prenose. Tijekom boravka u prirodi preporučuje se nošenje duge odjeće, svijetlih boja radi lakšeg uočavanja, te zatvorenih cipela. Izloženost kože treba svesti na minimum, a korisno je i nanijeti repelente koji odbijaju krpelje, osobito na noge i donji dio hlača.
Po povratku iz prirode, važno je temeljito pregledati cijelo tijelo, osobito dijelove gdje je koža tanka – iza ušiju, u pazusima, preponama, oko pupka i na glavi, osobito kod djece. Ako se krpelj zakači, treba ga što prije ukloniti finom pincetom, povlačenjem ravno van bez uvrtanja. Ne preporučuje se korištenje ulja, alkohola, sapuna ili vrućine jer ti postupci mogu potaknuti krpelja da ispusti sadržaj iz crijeva u ranu, čime raste rizik od infekcije.
O autoru
