Detritusno dno
Velik dio jadranskog dna, uz pijesak i mulj, prekrivaju ljušturice uginulih organizama, najviše mahovnjaka, školjkaša i puževa, ali i drugi organski otpad koji se naziva detritus, pa se tako i dno naziva detritusno dno.
Detritusno dno dio je infralitorala, odnosno morskog dna koje je cijelo vrijeme pod morem. Ostali dijelovi infralitorala su kamenito dno, piješčano dno, šljunčan dno, koraligen, morske špilje itd.
Detritusno dno dolazi na dubinama od 30 do 120 metara. Ovakav tip dna prostire se uz obalu i otoke te oko podmorskih uzvisina, brakova. Široko je rasprostranjen u hrvatskom dijelu Jadrana, no samo u relativno uskom pojasu uz obalu i otoke. Znatan udio ove podloge čine kalcificirane, tj. čvrste crvene alge. Mahovnjaci također često tvore gusti pokrov. To su sitni organizmi koji žive u koloniji koje ponekad izgledaju poput čipkastih lepeza. Slično kao i koralji, imaju mineralizirani skelet koji im daje čvrstoću.
Na ljušturastom dnu nađe se i sredozemna dlakavica, ostatak pradavnih vremena ili živi fosil. Iz njezina tijela strši pet krakova koji su pri bazi podijeljeni u dva, pa djeluju kao da ih ima deset. Svaki krak djeluje dlakavo zahvaljujući brojnim nastavcima, pa joj otud potječe i ime. Ribe trlje česte su na ovakvu tipu dna, a vide se u grupama kako čeprkaju beskralježnjake ili se jednostavno odmaraju. Česta je i neobična keks zvjezdača čiji su krakovi gotovo spojeni. Ovaj je ekosustav bogat i važan za ribarenje.
O autoru
