Grlica (Streptopelia turtur) elegantna je i sve rjeđa ptica naših krajolika. Često se miješa s gugutkom, ali razlike su jasne i lako uočljive.
Grlica je jedna od najnježnijih i najprofinjenijih ptica hrvatskih krajolika – vitka, šarena i u letu gotovo bešumna. Zbog sličnih tonova perja ljudi je često miješaju s gugutkom, ali razlike među njima zapravo su vrlo jasne (o tome malo kasnije). Upravo ta suptilna ljepota i mekano gruljenje čine grlicu nezamjenjivim glasom naših proljetnih jutara.
Pročitajte više o pticama u Hrvatskoj
Kako izgleda grlica?
Grlica je manja i elegantnija rođakinja gugutke, s profinjenim proporcijama koje joj daju gotovo eteričan izgled. Na ramenima nosi zlatne i crvenkaste šare, poput sitnih pločica koje se prelijevaju na suncu. Glava joj je glatka i svijetla, vrat vitak i ukrašen crno-bijelim prugastim poljem, a dugi rep završava u nježno zaobljenom rubu koji se u letu širi poput lepeze.
Kada sleti na granu, djeluje krhko i nježno, ali njezina prava priroda otkrije se u zraku — grlica je iznenađujuće brza, okretna i tiha, lebdeći gotovo bez šuma između krošnji i poljskih rubova.
🔎 Grlica vs. Gugutka — brza usporedba
Grlica (Streptopelia turtur) je manja, vitkija i šarenija. Krila joj imaju crvenkaste i zlatne šare, a vrat krasi tanko prugasto polje. U letu je tiša, nježnija i migrira u Afriku — prava selica.
Gugutka (Streptopelia decaocto) je veća, svjetlija i jednostavnijeg izgleda. Prepoznaje se po crnoj ogrlici na vratu i jednobojnom, bež-sivom perju. Često je vrlo pitoma i prilagođena ljudskim naseljima — ostaje kod nas cijele godine.
Najlakše ih razlikovati: grlica je šarena i seli, gugutka je jednobojna i ostaje.
Gdje živi grlica?
Grlica voli mozaik krajolika — mjesta gdje se izmjenjuju polja, livade, živice i svijetli šumarci. To je ptica topline, pa najradije boravi u suhim i sunčanim područjima, gdje se skriva u krošnjama, a hranu traži na otvorenim prostorima. U Hrvatskoj je najčešća u nizinskim i blago brežuljkastim krajevima, posebno tamo gdje se tradicionalna poljoprivreda još uvijek održala i gdje krajolik nije preinačen u velike monokulture.
U takvim prostorima grlica pronalazi sve što joj treba: sigurne grančice za gniježđenje, tišinu u ranim jutarnjim satima i obilje sjemenki koje čine osnovu njezine prehrane.
Prehrana
Grlica se hrani pretežno sjemenkama, sitnim zrnjem i plodovima niskog raslinja. Za razliku od mnogih gradskih golubova i gugutki, rijetko traži hranu u blizini ljudi — više voli osamu polja, rubove šuma i zarasle puteljke.
Najaktivnija je u jutarnjim i večernjim satima, kada je svjetlost mekša, a krajolik još miran. Tada nježno kljuca po tlu, oprezno podižući glavu svakih nekoliko trenutaka — uvijek pažljiva, uvijek spremna na brzi uzlet.
Razmnožavanje
Grlice su poznate po svojoj nježnoj i odanoj prirodi. Parovi se formiraju na početku sezone, a mužjak zavodljivo kruži oko ženke, izvodeći tihi, lepršavi let koji izgleda poput plesa u zraku.
Gnijezdo je jednostavno, često tek tanak sloj grančica smješten na skrovito mjesto u grmlju ili niskom drveću. Ženka najčešće polaže dva bijela jaja, a oba roditelja brižno se izmjenjuju na gnijezdu.
Mladi napuštaju gnijezdo vrlo brzo — grlice su prirodno neugledne majstorice preživljavanja, pa mladi već nakon dva tjedna postaju iznenađujuće samostalni.
Migracija
Grlica je jedna od najpoznatijih dioničarki dugih seoba. Ljeto provodi u Europi, ali već s prvim promjenama vremena kreće prema tropskoj Africi, prelazeći tisuće kilometara.
Leti u malim skupinama, tiho i odlučno. Na tom putu, koji je težak i dug, mnoge prepreke smanjuju njezine populacije — od klimatskih promjena do gubitka staništa.
Zbog toga je grlica danas znatno rjeđa nego nekad, a u mnogim zemljama smatra se vrstom kojoj prijeti ozbiljan pad brojnosti.
Zanimljivosti
- Grlica je drevni simbol ljubavi, nježnosti i odanosti.
- Njezino mekano “tur-tur” jedno je od najprepoznatljivijih proljetnih glasova Europe.
- Unatoč krhkom izgledu, može biti iznimno brza — u bijegu od predatora djeluje kao ispaljena strelica.
- Za razliku od gugutke, grlica je striktno selica i nikada ne ostaje preko zime.
O autoru
