Jelenovo uho (Polyporus umbellatus) rijetka je, zaštićena i ljekovita gljiva Hrvatske, poznata po cvjetastom izgledu i antitumorskim svojstvima.
Kako izgleda jelenovo uho?
Plodište jelenovog uha tvori veliki kuglasti busen promjera i do 100 cm, sastavljen od stotina pojedinačnih klobuka. Ti su klobučići promjera 2–5 (ponekad do 7 cm), u mladosti su konveksni i ispupčeni, a kasnije postaju ravni ili blago ulegnuti. Boja varira od kremaste do sivkasto-smeđe, a rubovi su najčešće valoviti. Površina klobuka često je čehasto ispucana, što mu daje dodatnu prepoznatljivost.
Iz zajedničkog, bijelog i mesnatog stručka debljine do 5 cm granaju se brojne manje grane koje završavaju pojedinačnim klobučićima. Cjevčice na donjoj strani klobuka vrlo su sitne, silazne i urasle u meso, dok je otrusina spora bijela. Meso je bijelo, u mladosti mekano i sočno, kasnije postaje žilavo i vlaknasto. Ima blagi miris na brašno i ugodan, orašasti okus, koji kod starijih primjeraka prelazi u gorkast.
Gdje i kada raste jelenovo uho?
Jelenovo uho raste od svibnja do studenog u bjelogoričnim šumama, najčešće na bukvi i hrastu, gdje se ponaša i kao parazit i kao saprofit. Najčešće ga nalazimo u podnožju stabala, uz panjeve ili iz tla u njihovoj blizini. Uzrokuje bijelu trulež drva.
U Hrvatskoj je do sada zabilježeno na svega nekoliko lokaliteta, ponajviše u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Slavoniji, a najviše nalaza dolazi s područja Pisarovine. Zbog malobrojnosti i gubitka staništa ova je gljiva danas uvrštena među strogo zaštićene i ugrožene vrste.
Jestivost i kulinarska vrijednost
Dok je mlado, jelenovo uho ubraja se u izvrsne jestive gljive – cijenjeno zbog sočnog mesa i finog orašastog okusa. Međutim, zbog svoje rijetkosti i zakonske zaštite, sakupljanje u prirodi je zabranjeno. Stoga ga možemo promatrati samo kao kulturno i prirodno blago, a ne kao kulinarski sastojak.
Ljekovitost jelenovog uha
Ono po čemu se jelenovo uho posebno izdvaja jest njegova ljekovita vrijednost. Znanstvene studije otkrile su da sadrži polisaharide s dokazanim:
- antitumorskim djelovanjem,
- antioksidativnim svojstvima,
- hepatoprotektivnim učinkom (zaštita jetre),
- imunomodulatornim svojstvima (jačanje imuniteta).
Zbog toga je jelenovo uho predmet istraživanja u tradicionalnoj i suvremenoj medicini, posebno u području onkologije i imunoterapije.
Zanimljivosti
- Zbog svog karakterističnog izgleda jelenovo uho često se uspoređuje s cvijetom ili buketom.
- Lako se može zamijeniti sa srodnom vrstom – zečarkom (Grifola frondosa), no kod nje klobuci nisu tako zbijeni i postavljeni su bočno, dok su kod jelenovog uha središnje smješteni.
- Zanimljivo je da pri drmanju čitav grm može klopotati, što ga čini prepoznatljivim u šumi.
- Njegove spore izuzetno su prozirne i tanke, pa je ova vrsta među najzahtjevnijima za mikroskopiranje.
Zaključak
Jelenovo uho (Polyporus umbellatus) prava je rijetkost hrvatskih šuma. Svojim neobičnim izgledom, izvrsnom jestivošću i dokazanim ljekovitim djelovanjem ubraja se među najposebnije gljive Europe. No, zbog svoje ugroženosti trebamo ga sačuvati u prirodi – promatrati, fotografirati i diviti mu se, ali nikada brati.
O autoru
