Gugutka (Streptopelia decaocto) nježna je i prilagodljiva ptica naših gradova i sela. Prepoznatljiva po crnoj ogrlici i umirujućem “gu-gu-gu”.
Gugutka (Streptopelia decaocto) jedna je od onih ptica koje ne traže pažnju, ali je neizbježno privlače. Njezino umirujuće, ponavljajuće “gu-gu-guuu” pretvara jutra u dvorištima, parkovima i uskim ulicama u tihu, gotovo mediteransku razglednicu. Od svojih prvih koraka na našem tlu, ova je profinjena ptica postala stalni, nježni pratilac ljudskih naselja, stvarajući blagi kontrapunkt urbanoj vrevi.
Pročitajte više o pticama u Hrvatskoj
Kako izgleda gugutka?
Gugutka je pravi primjer kako jednostavnost može biti očaravajuća. Na prvi pogled djeluje neupadljivo, ali čim joj se približiš, otkrivaju se nijanse koje je čine iznimno profinjenom pticom. Tijelo joj je vitko i elegantno, prekriveno perjem u toplim pješčano-bež tonovima koje mekano prelazi iz svjetlijih nijansi na prsima u nešto tamnije prema repu. U sunčevu svjetlu to se perje suptilno sjaji, kao da na trenutak hvata toplinu ljetnog popodneva.
Najprepoznatljiviji detalj, naravno, ostaje njezina uska crna ogrlica na stražnjoj strani vrata. Taj jednostavan, ali upečatljiv prsten izgleda kao sitni, prirodni komad nakita — detalj koji ju razlikuje od ostalih golubova i daje joj gotovo aristokratski štih.
Glava joj je glatka i nježno zaobljena, s velikim, tamnim očima koje uvijek nose smireni, blag izraz. Pogled joj je topao i staložen, pa mnogi ljudi doživljavaju gugutku kao jednu od “najmirnijih” ptica u svojim dvorištima.
Krila su joj široka, mekano zaobljena i vrlo skladna. U letu otkrivaju iznenađujuću gracioznost: krilni udarci su brzi, ali tiši nego kod većine golubova. Kada poleti, čini se kao da gotovo klizi kroz zrak, a njezina izdužena silueta lako se prepoznaje i izdaleka. Rep joj je dug i blago zašiljen, s tamnijim završecima koji daju lijep kontrast ostatku svijetlog tijela.
Gugutka je, ukratko, savršena kombinacija blagog šarma i prirodne elegancije — ptica koja nikada ne dominira prostorom, ali u njemu uvijek izgleda kao da savršeno pripada.
🕊️ Gugutka ili grlica? Brza usporedba
Gugutka (Streptopelia decaocto) i grlica (Streptopelia turtur) često se miješaju, ali razlikuju se u nekoliko jasnih detalja.
Izgled: Gugutka je svjetlija, pješčano-bež s crnom ogrlicom. Grlica je manja, šarenija, s toplim crveno-smeđim tonovima i prugama na vratu.
Stanište: Gugutka živi uz ljude – u naseljima i parkovima. Grlica bira mirnije rubove šuma, voćnjake i polja.
Rasprostranjenost: Gugutka je stanarica i prisutna cijele godine. Grlica je selica – stiže u proljeće, odlazi u jesen.
Glasanje: Gugutka: “gu-gu-guuu”. Grlica: mekano “turrr tur-turrr”.
Status: Gugutka je brojna i uspješna. Grlica je u padu zbog gubitka staništa te se smatra osjetljivijom vrstom.
Gdje živi gugutka?
Gugutka je jedna od onih ptica koje su savršeno naučile čitati ritam ljudskih naselja. Najviše voli naselja, parkove, dvorišta i rubove šuma — prostore gdje se priroda i čovjek lagano dodiruju. Njezin je uspjeh zapravo priča o prilagodbi: umjesto da bježi od urbanizacije, gugutka ju je pretvorila u prednost.
U gradovima bira visoke grane, krovne grede ili tihe kutove balkona, uvijek mjesta koje joj daju dobar pregled, ali i osjećaj sigurnosti. Na selu se pak zadržava blizu štala, vrtova i polja žitarica, gdje je hrana obilna, a opasnosti manje.
Zahvaljujući takvoj prilagodljivosti, danas je rasprostranjena diljem cijele Hrvatske — od slavonskih ravnica, preko kontinentalnih gradova, pa sve do mediteranskih mjesta gdje njezino umirujuće oglašavanje zvuči gotovo kao dio ljetnog ambijenta.
🕊️ Gugutka i ljudi
Gugutka je jedna od naših naj“pitomijih” ptica. Vrlo se brzo navikne na prisutnost ljudi i rado se zadržava u blizini kuća, balkona i vrtova.
Često će prići na svega nekoliko metara, osobito ako se u blizini nalazi hrana ili mirno mjesto za odmor. Zbog svoje blage naravi i smirenog ponašanja mnogi je doživljavaju kao najugodnijeg susjeda među pticama.
Prehrana
Gugutka je prvenstveno zrnojed, pa se njezina prehrana sastoji od raznih sjemenki, žitarica i sitnih biljnih dijelova. Uz polja i farme rado skuplja proso, pšenicu i kukuruz, dok u gradovima pronalazi obilje hrane na tlu: mrvice kruha, prolivene sjemenke iz hranilica ili sve ono što padne s balkona i terasa.
Karakteristično je njezino tiho, strpljivo šetanje po tlu — korak po korak, glava lagano treperi naprijed, dok pažljivo skuplja sitne zalogaje. Za razliku od golubova, gugutka ne nagurava se bučno i nema potrebu dominirati prostorom. Njezino hranjenje djeluje smireno, kao mali ritual.
U proljeće i ljeto uzima i ponešto svježeg zelenila ili nježnih izbojaka, dok se u jesen oslanja gotovo isključivo na zrnatu hranu. Upravo zato dobro uspijeva u svim sredinama gdje ljudi uzgajaju žitarice.
Gniježđenje
I u gniježđenju gugutka ostaje vjerna svojoj jednostavnoj estetici. Gnijezdo joj je vrlo skromna platforma od nekoliko grančica, toliko lagano i prozračno da ponekad izgleda kao da jedva drži sadržaj. No u tom minimalizmu krije se prednost: gnijezdo se brzo gradi, lako obnavlja i može se smjestiti na najrazličitija mjesta.
Najčešće ga postavlja u grane drveća, grmlje, sjenice, na kućne grede, lampe ili balkonske grede — gugutka ne traži luksuz, samo malo mira i stabilnosti.
Ženka obično polaže dva sjajno bijela jaja, a oba roditelja brižno ih inkubiraju. Njihova međusobna briga vrlo je nježna: smjenjuju se u dugim, tihim intervalima, a mlade hrane tzv. “ptičjim mlijekom”, izuzetno hranjivom tvari koju stvaraju u voljci.
Zbog blagih klima i obilne hrane, pogotovo u gradovima, gugutke često imaju više legla godišnje. Mladi su samostalni već nakon nekoliko tjedana, ali roditelji ih i dalje drže blizu — barem dok se potpuno ne osamostale u pronalaženju hrane.
Ponašanje
Gugutka je mirna, nenametljiva i iznenađujuće društvena. Najčešće ju vidimo u parovima, jer je vrsta poznata po stvaranju trajnih parova. Uz to, komunikacija među njima obiluje nježnim oglašavanjem, blagim nagibima glave i malim ritualima kojima obnavljaju svoju vezu.
U zraku je brza i stabilna, a njezin karakterističan zvuk krila prilikom polijetanja odmah odaje da se radi o gugutki.
Zanimljivosti
- Gugutka je jedna od najbrže širećih ptica u povijesti Europe.
- Njezin naziv “decaocto” povezuje se s legendom o 18 zlatnika — svaki slog njezina oglašavanja navodno predstavlja izgubljenu kovanicu.
- Vrlo je tolerantna na urbane uvjete, što joj omogućuje uspjeh u modernim gradovima.
- Iako izgleda nježno, odlično se prilagođava i hladnijim zimama.
- Često se miješa sa srodnim vrstama, ali njezina suptilna crna ogrlica ostaje jedinstven i jasan znak raspoznavanja.
O autoru
