Priroda Hrvatske

STANIŠTA

Ključ biološke raznolikosti Hrvatske čine očuvana i raznolika staništa. U Hrvatskoj postoji Nacionalna klasifikacija staništa, razvijena na temelju europskih klasifikacija.

 

Stanište je osnovna topografska i ekološka jedinica životnoga prostora (biosfere). To je uže životno područje u kojem postoje životni uvjeti za određeni broj biljnih i životinjskih vrsta, koje tvore životnu zajednicu (biocenozu). Oblici su staništa npr. šuma, jezero, potok, livada, a slatkovodna staništa čine npr. bare, potoci, rijeke i jezera. Mikrostanište je stanište pojedinog organizma ili mikroorganizma. Ako organizmi potpuno iskorištavaju životne uvjete staništa (hranu, sklonište, mjesta za razmnožavanje i dr.), ono je zasićeno i novi se organizmi mogu naseliti samo ako se smanji broj postojećih.

Za biološku raznolikost Hrvatske iznimno je važna i raznolikost staništa. Ona proizlazi iz spoja nekoliko velikih biogeografskih cjelina: alpske, kontinentalne, sredozemne i panonske. Taj dodir cjelina pruža vrlo raznolike uvjete – od gotovo stepskih uvjeta na istoku Hrvatske, velikih i manjih rijeka s poplavnim područjima, močvarama, planinama, krškim poljima s ponornicama, podzemnim prostorima, rijekama u kanjonima sa sedrom, sredozemnim močvarama, jadranskom obalom, podmorjem … Sve je to rezultiralo karakterističnim ekološkim, klimatskim i geomorfološkim uvjetima, čemu su se prilagodili i evoluirali organizmi. Velika raznolikost kopnenih, morskih i podzemnih staništa pridonijela je bogatstvu vrsta i podvrsta sa znatnim brojem endema.

Moderna znanost posvećuje veliku pozornost staništima, odnosno složenim ekosustavima, kao i zasebnim vrstama. Dapače, zaštita okoliša ističe upravo stanište, gdje pribivaju živa bića. Zaštitimo li cijelo stanište, štitimo i cijele ekosustave, a ne samo pojedine vrste. Različite vrste nisu odvojene od prostora i drugih živih bića, pa tvore zajednice, npr. biljne ili životinjske. Njihova međusobna interakcija, kao i interakcija između živog i neživog svijeta, stvara ekosustav, a njima se bavi grana biologije koja se naziva ekologija. Govorimo o ekosustavu lokve ili cijelog jezera, šume, špilje ili travnjaka. Više ekosustava nekoga klimatskog područja čini biom, npr. tundra, pustinja i tropska kišna šuma. Biljne zajednice oblikuju prostor, osnova su hrane, pa su ujedno i staništa mnogim životinjama.

Da bi se lakše upravljalo staništima, da bi ih znanstvenici istraživali i uspoređivali s europskim kolegama, Hrvatska je uvela Nacionalnu klasifikaciju staništa temeljenu na europskim standardima (CORINE i drugi). Sva su staništa popisana i katalogizirana. Primjerice, poplavna šuma vrbe s močvarnom broćikom ima kod E.1.1.2., a jedno je od nekoliko desetaka šumskih tipova staništa. Da bi se lakše organizirale, sve naše šumske zajednice grupirane su pod kategorijom Šume, s kodom staništa E. Između ostalih glavnih tipova, šuma vrbe s močvarnom broćikom spada u kategoriju Priobalne poplavne šume vrba i topola (E.1.), gdje se nalaze i šume topola. Ukupno je osam glavnih kategorija prirodnih staništa i još tri tipa koja su pod velikim utjecajem čovjeka. Svaki od njih potom se dijeli na više razina, ovisno o postojećim zajednicama.

POPIS GLAVNIH KATEGORIJA STANIŠTA

A         površinske kopnene vode i močvarna staništa

B         neobrasle i slabo obrasle kopnene površine

C         travnjaci, cretovi i visoke zeleni

D         šikare

E         šume

F          morska obala

G         more

H         podzemlje

I          kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom

J          izgrađena i industrijska staništa

K         kompleksi staništa

Rasprostranjenost staništa u Hrvatskoj prikazuje se Kartom staništa. Karte stanište mogu biti izrađene u različitim mjerilima i obuhvaćati šira ili uža područja. Pojedina zaštićena područja izrađuju lokalne karte staništa kako bi u posebno sitnom mjerilu prikazali posebne detalje i vrijednosti svoga područja dok su na razini Republike Hrvatske do sada izrađene dvije karte: Karta staništa 2004 i Karta kopnenih nešumskih staništa 2016. Obje karte dostupne su za pregledavanje na Bioportalu.

Kako izradi ekološke mreže kao i popisu zaštićenih stanišnih tipova doprinose sve članice, tako je i Hrvatska pristupanjem u EU ekološku mrežu obogatila sa dva nova stanišna tipa i to Submediteranski travnjaci sveze Molinio-Hordeion secalini (6540 Sub-Mediterranean grasslands of the Molinio-Hordeion secalini) i Sedrene barijere krških rijeka Dinarida (32A0 Tufa cascades of karstic rivers of the Dinaric Alps). U Hrvatskoj je Direktivom obuhvaćeno 75 stanišnih tipova od čega je njih 20 prioritetno.