Povodom 22. svibnja – Dana zaštite prirode u Hrvatskoj: rijeke

Povodom 22. svibnja – Dana zaštite prirode u Hrvatskoj: rijeke

Povodom 22. svibnja – Dana zaštite prirode u Hrvatskoj, promatramo rijeke kao jedne od najugroženijih ekosustava u Hrvatskoj.

Proteklih je desetljeća uništeno prirode – osvrni se samo oko sebe da u gradovima priroda ostaje samo u parkovima, a i ta su stabla i trava umjetno posađena. Umjesto livada, šuma i močvara danas imamo ceste, parkirališta, kuće i tvornice. Čak je i okolo gradova i sela nema više prirode – istisnule su ih oranice. To se desilo ponajviše u nizinama gdje živi većina ljudi. Pogledaj na Medvednicu, Marijan , Učku ili obližnju planinu i vidjet ćeš da još jedino na nedostupnijim planinama ostaje mnogo više očuvane prirode. Danas priroda u nizinama  preostaje jedino uz velike rijeke, ali su i one danas vrlo ugrožene.

Zašto i kako su ugrožene rijeke?

Rijeke su zbog tekuće vode spriječavale gradnju kuća ili podizanje polja s pšenicom ili kukuruzom. Dok su se močvare dale isušiti, rijeke su bile presnažne da bi se ukrotile. Sam znaš koliko one mogu biti brze i nose sve pred sobom. Ipak, rijeke zapravo stvaraju obalnu šumu, rukavce, močvare tako da oko njih imamo zeleni pojas u kojem se skrivaju životinje. Takve su sve naše nizinske: Drava, Sava, Dunav, Una, Kupa i ostale manje. Ako tiho i polako hodaš uz njihove obale, možda ćeš nalazimo jelene, čaplje, vidre i ostale životinje. Od naših rijeka je najočuvanija Drava jer je bila granica prema Mađarskoj uz koju se nije ni smjelo ništa graditi. S druge strane je Sava zbog blizine velikih gradova najviše ugrožena.

Hidroelektrane

Jedan od najvećih prijetnji su hidroelektrane. One proizvode toliko nam potrebnu struju, ali novim znanstvenim promatranjem imaju mnogo negativnih strana. Brane potpuno uništavaju okoliš kilometrima nizvodno te ostaje iza njih beživotna akumulacija. Možeš vidjeti tu i tamo ptice na vodi, ali one su tu uglavnom odmaraju. Mijenja se klima, poremećuje se slobodni protok šljunka i pijeska, razina podzemnih voda, suše okolne šume. Novom branom na Dobri će nestati poslednja mrijestilišta ribe mladice te endemskog račića. Utjecaj brane se osjeća desecima kilometara od brane: u tren oka vode nestane kad se brana zatvori, a onda nastane vodeni val kao dok se pusti voda iz kotlića. To izluđuje ribe koje često ostanu na suhom i tada nastaje pokolj. Također se branama uništava tradicionalni ljudski krajolik i raseljuju se ljudi kao što je slučaj u Kini. Hidroelektrane zato NISU ZELENI IZVOR ENERGIJE.

Regulacija rijeka

Regulacija također uništava rijeke. Sijeku se i ravnaju meandri, odnosno zavoji i tada nastaje samo mrtvi kanal iz negdašnje žive rijeke. Nestaju rukavci i mrtvice gdje se ribe odlaze mrijestiti. Velik dio riba se ne može mrijestiti u glavnoj struji vode već u postranim rukavcima. Ondje je voda sporija i puna vodenog bilja gdje male ribice na miru razvijaju. Na te rukavce i mrtvice dolaze na hranjenje ili razmnožavanje i ostale životinje: vidra, žabe, čaplje i mnoge ostale životinje. Učvršćivanjem obala u kamen ili beton mnoge ptice gube mjesto za razmnožavanje: bregunice (zvane i obalne lastavice) koje se gnijezde na strmim zemljanim obalama, čigre i kulici koje se gnijezde na šljunčanim ili pješčanim sprudovima. U Hrvatskoj je nestalo mnogo kolonija tih ptica. Primjerice, ostalo je svega nekoliko kolonija male čigre na rijeci Dravi.

Zagađenje rijeka predstavljaju još jednu prijetnju rijekama. Neprerađene vode iz tvornica i naših kuća truju životinje, ali i same ljude. Često se na televiziji prikazuju otrovane ribe kako beživotno plutaju na površini vode. Njima se pak truju grabežljivci poput orlova ili sisavaca. Svaka je rijeka u tijesnom kontaktu sa podzemnom vodom, a mi crpimo pitku vodu većinom iz podzemlja. Stoga smo i mi ljudi u opasnosti.

Što ti možeš učinit za rijeke? Nemoj bacati otpad, jer će se se možda u njemu ugušiti koja životinja! Ako vidiš da netko istovaruje, upozori roditelje koji mogu nazvati inspektora za zaštitu okoliša. Počinitelje čekaju velike kazne. U našoj zemlji postoje zakoni o zaštiti voda, no oni se često ne poštuju od samih državnih institucija. Mnoge tvornice unatoč propisima izljevaju svoje otpadne vode u rijeke i potoke, a često se to radi nelegalno.

Moramo se truditi da čuvamo rijeke jer jednom uništena rijeka se vrlo teško može oporaviti, a više ništa ne može vratiti izumrle vrste. Kada bi nestalo ili se zagadilo rijeka, došlo bi do velike krize sa pitkom vodom, promjenom globalne klime i vegetacije. Došlo bi do sušenja planeta.

Čuvajmo naše rijeke i potoke, jer je voda ogromno blago Hrvatske! Rijeka Krka je zbog svoje prirodne vrijednosti nacionalni park, Drava i Mura regionalni park, Una i Mrežnica su na putu da to postanu. Tisuće turista dolazi na Krku, Zrmanju i ostale rijeke. Rijeka Dobra je bila raj za raftingaše, no sada se više nikada neće spuštati rafting čamci po akumulaciji. Kupajmo se u njima, istražujmo biljke i životinje!

O autoru
Goran Šafarek
Goran Šafarek
Goran Šafarek je fotograf, snimatelj, biolog, autor i avanturist. Sudjelovao je u brojnim stručnim i znanstvenim projektima u Hrvatskoj i svijetu, objavio je više od stotinu članaka u popularno-znanstvenim časopisima poput National Geographica i Meridijana, snimio nekoliko dokumentarnih filmova te objavio nekoliko knjiga.
Više o autoru...