Become a Patron!
Priroda Hrvatske

Zrak – prostor u kojem živimo i kojeg dišemo

Sva živa bića moraju disati. Znaš li što je to što udišemo? Odgovor je vrlo jednostavan – zrak. Vrijeme je da naučimo što ta riječ zapravo znači.

 

Ima li zrak boju?

Zrak je sve oko nas što nije kruto ili tekuće. Između tebe i tvog prijatelja nalazi se zrak. On je proziran, ali ne potpuno. Dok svog prijatelja u klupi savršeno vidiš, udaljene stvari poput planina nejasne su i mutne zbog prašine, dima, vode i drugih čestica. Pogledaj u nebo i vidjet ćeš da je za vedra dana plavo. Nebo se sastoji od zraka, pa zašto onda ima plavu boju? Plinovi u zraku raspršuju najviše plavu boju u svim smjerovima što mi vidimo kao plavo nebo. Izlasci i zalasci sunca crveni su i žuti jer svjetlo niskog zalazećeg i izlazećeg sunca mora proći veći stupac atmosfere nego kada je nad nama u podne pa se mnogo plave boje izgubi putem zbog raspršenja. Do nas stoga dolaze uglavnom neraspršene tople boje.

 

Zrak je smjesa plinova. Zrak nije prazan već tu mutnoću čine plinovi i druge čestice poput prašine. Plinovi su molekule zraka koje su toliko lagane da lebde. Postoji mnogo različitih plinova. Najviše ima dušika, a potom kisika. U zraku se mogu naći još mnogi drugi plinovi, poput  ugljikovog dioksida, ali u mnogo manjoj količini. U zraku lebde i veće čestice od plinova, ali su još uvijek za naše oko vrlo sitne. To može biti prašina, čestice zemlje, dima …U zraku ima i vode, bilo u obliku plina (vodena para), sitnih kapljica ili zrnaca leda.

 

Ima li zrak težinu?

Koliko god plinovi i čestice bili sitni i lagani, zrak ima težinu. Ta je težina u odnosu na kamen, pa čak i najmanje pero zanemariva, ali kada se uzme u obzir koliko ima zraka, onda ta brojka postaje zamjetna. Atmosfera, pojas zraka oko planeta Zemlje, je visoka nekoliko stotina kilometara! Atmosfera je najgušća uz površinu Zemlje te se postupno prorjeđuje kako se penjemo prema svemiru. Znači naše glave pritišće sav taj zrak. To tiskanje zove se tlak ili pritisak i mijenja se s promjenom vremena (kiša, sunce).  Mnogi kronični bolesnici mogu osjetiti te promjene pa se često žale na pritisak.

 

Otpor zraka

Maši rukom i vidjet ćeš da je mnogo lakše nego kada to radiš u vodi. To znači da je zrak rijedak. Njegovih molekula nema mnogo u odnosu na krute stvari poput drveta ili željeza, a uz to su udaljenije jedne od drugih. Molekule zraka također nemaju stalan položaj već titraju u svim smjerovima. Ipak, te se molekule mogu osjetiti. Najbolji način je da izađeš na vjetar koji je ništa drugo nego struja molekula zraka! Onaj neugodni propuh također čine molekule zraka koje te šamaraju!  Čak i taj rijedak zrak dovoljan je da uspori padobranca! Svemirske kapsule u povratku na Zemlju padaju jako brzo i moraju biti zaštićene kako ne bi izgorile od velikog trenja sa zrakom!

 

Zašto moramo disati zrak?

Da ne udišemo zrak, brzo bismo umrli. Prestani disati samo na nekoliko sekundi i već ćeš osjetiti veliku nelagodu. Moramo udisati zrak zbog kisika. Kisik je potreban svakoj od milijardi stanica u našem tijelu. Bez njega ne bi mogle iskorištavati energiju hrane (stanično disanje). Pri tome izdišemo ugljikov dioksid. Skoro sva živa bića na svijetu trebaju kisik za disanje. I biljke dišu, ali i stvaraju kisik procesom fotosinteze. Upravo su biljke stvorile taj silni kisik u atmosferi bez kojeg ne bi bio moguć život kakav imamo danas. Iznad atmosfere nema života jer nema ni zraka!

 

Da nema zraka, na Zemlji bi bilo mnogo hladnije. Sunčeve zrake prolaze kroz zrak, padaju na zemlju i griju tlo, vodu, zgrade … Takvo ugrijano tlo, voda, zgrade i ostale površine emitiraju drugačiju toplinu  koja za razliku od sunčevih zraka, teže prolazi kroz atmosferu, odnosno ne gubi se mnogo u svemir. I toplina tako ostaje u atmosferi. To se zove efekt staklenika. Zahvaljujući tom efektu možemo proizvoditi povrće i u hladnijim danima.

 

Onečišćenost zraka? Industrija, automobili, naši domovi loženjem plina ili drva stvaraju mnogo štetnih plinova, dima, čađe. Na žalost, mi takav zrak dišemo i tako se trujemo. Zato je zrak u gradovima lošiji nego na planini gdje nema takvog zagađivanja. Osim toga, na čestice dima i ostale prljavštine se lijepe sitne kapljice vode i nastaje magla. Još gore, nakupljanje metana, ugljikovog dioksida i sličnih plinova još više sprečava prolazak topline u svemir.  Dok je u normalnim uvjetima efekt staklenika koristan, zagađen zrak uzrokuje pretjerano zagrijavanje zemlje, topljenje leda, promjenu klime …

 

Znaš li …

… da nekad davno u zraku nije bilo mnogo kisika? Biljke su pojavom fotosinteze stvorile ogromne količine ovog plina i omogućile život na Zemlji kakav danas poznajemo.

 

Podijelite ove stranice:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *