Become a Patron!
Priroda Hrvatske

Riječni rak (Astacus astacus)

Riječni je rak, Astacus astacus

Riječni je rak (Astacus astacus) čest stanar naših potoka i jezera crnomorskog slijeva.

Nalazimo ga po ilovastom i šljunkovitom dnu hladnuh jezera i vodotokova, najčešće uz obalu s vodenom vegetacijom. Živi samo u čistim, nezagađenim vodama, pa je dobar pokazatelj “zdravlja” naših rijeka i jezera. U Hrvatskoj ga nalazimo ponajviše u crnomorskom slijevu, ali je unesen i u jadranski. Općenito, to je najčešća autohtona vrsta riječnog raka u Europi, iako u posljednje vrijeme gubi primat regulacijama rijeka.

Riječni rakovi spadaju u veće, deseteronožne rakove i narastu do 15 centimetara. Glava im je izdužena u šiljak, a pozadi je srasla s prsima u glavopršnjak. Zadak je u riječnoga raka uzak i kolutićav. Rak ima na površini čvrst oklop koji ga štiti od napadača. Oklop je krut i da bi rak rastao, mora ga odbacivati i ponovno stvarati. Pritom zna pojesti dijelove starog oklopa da bi dobio potrebne minerale. Rak je s gornje strane maslinastozelen do crn, katkad plavičast ili crvenkast, a s trbušne strane zelenosmeđ.

Na prsima je pet pari nogu koje, ozlijede li se ili otkinu, mogu ponovno narasti. Prednji par udova nosi kliješta, koja su u mužjaka veća nego u ženke. Velika su i široka, s bradavičastom, grubom površinom. Kliješta služe hvatanju plijena, manipuliranju njime, pridržavanju tijekom parenja (mužjak drži ženku), obrani i napadu. Rakovi se hrane po dnu jedući vodeno bilje, školjkaše, kukce, manje ribice, rakušce, vodozemce, ali i biljne i životinjske ostatke. Oni su važne karike hranidbenih lanaca jer se hrane sitnijim organizmima, a sami su izvor hrane drugim životinjama. Love ih vidre i ostali sisavci koji posjećuju vode, štuka i ostale grabežljive ribe, ali i ptice, primjerice čaplje. Rakovi su noćne životinje koje dan uglavnom provode skrivene. Nisu teritorijalni, ali znaju biti agresivni prema drugim rakovima kad im ponestane prostora ili u doba parenja.

Riječni je rak, Astacus astacus

Rakovi se pare ujesen, a ženka potom nosi do 200 oplođenih jaja ispod svojeg repa. Nakon osam do devet mjeseci iz jaja se izlegu mali rakovi dugi do 9 milimetara. Nakon svojeg drugog presvlačenja odvoje se od majke i tada su prepušteni sami sebi te postaju samostalni. Nakon tri do pet godina postaju spolno zreli te se mužjaci pare svake godine, a ženke preskaču svaku drugu ili treću godinu.

Podijelite ove stranice:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *